Fitoterapija je metoda liječenja, ublažavanja i sprječavanja bolesti i tegoba upotrebom cijelih ljekovitih biljaka ili njihovih djelova (cvjetova, listova, korijena, itd.) te upotrebom sastojaka (eteričnih ulja, ekstrakata i drugih izolata) kao i gotovih pripravaka (čajeva, tinktura, masti, kapsula).
Naziv fitoterapija u medicinu je uveo francuski ljekar Henri Leklerk (1870-1955) umjesto termina “biljna medicina”, a fitoterapeutske pripravke nazivamo fitoterapeutici ili fitofarmaci.
Fitoterapija je prvi oblik medicine koji je čovjek poznavao i datira iz vremena prije pisane istorije. Vjekovima je bio jedini način liječenja i ublažavanja boli, a znanje se prenosilo usmenim putem na nove generacije u obliku narodne ili alternativne medicine. Danas mnoge naučne discipline hemijski, biodinamički i farmakološki dokazuju opravdanost primjene ljekovitog bilja i pripravaka, pa ponekad i prednost u odnosu na hemijske preparate kod raznih tegoba i poremećaja organizma.
Prednosti biljnih ljekova Biljni ljekovi ne stvaraju naviku i zavisnost, na prirodni način vraćaju sklad i ravnotežu, održavaju organizam vitalnim, posebno su pogodni kao preventiva i kod hroničnih poremećaja djelujući na uzroke poremećaja, blagotvorni učinci biljaka i biljnih pripravaka su kumulativni.
Djelovanje fitoterapije Kod sprovođenja fitoterapije treba biti strpljiv jer su djelovanje, a time i rezultati, dugotrajni. S ljekovitim biljkama ne možemo sve izliječiti, ali s njima unosimo u organizam vrlo vrijedne tvari (eterična ulja, vitamine, prirodne antioksidanse, flavonoide, minerale, enzime, …) te ga jačamo i činimo otpornijim, poboljšavamo metaboličke procese i odstranjujemo štetne tvari iz organizma. Ljekovito bilje, ukoliko se upotrebljava na ispravan način, gotovo da i nema neželjene efekte, a ako ih i ima tada su oni svedeni na najmanju moguću mjeru.
Biljni ljekovi se koriste na različite načini i u različitim oblicima, i to u vidu:
